Montesori

Djeca u Montessori programu

U središtu Montesori pedagogije je dijete; program polazi od potrebe djeteta. Svako biće, i živo i neživo koji postoji, ima svoju svrhu postojanja. Vrlo bitno je - poštovanje djeteta.

Cilj vaspitanja: je obrazovanje koji omogućuje da svako nađe svoju ulogu, svoje mesto, svoj cilj i dati mogućnost da to ostvari.

Poštovanje djeteta

Antropološko shvatanje djeteta: pružanje partnerske pomoći za samorazvoj - “razmišljanje o djetetu samom” - o njegovom vlastitom genetski određenom programu razvoja, koji nema jasne granice. Dijete raste u okolini koja je primjerena njegovim mogućnostima i koji unutar svojih granica omogućava slobodan razvoj.

  • Prilagođavanje vaspitnog stila strukturi ličnosti djeteta
  • Spremnost Montessori vaspitača da se mijenja
  • Posmatranje ponašanje deteta i intuitivno uživljavanje u njegov svijet
  • Pružanje indirektne pomoći za samorazvoj: pomoći onoliko i onda kad je to potrebno, stvaranjem uslova, pomoć u samostalnosti i nezavisnosti, davanje sigurnosti.

Upijajući um

Do tri godine, dijete nesvjesno upija ono što intenzivno doživljava u svojoj okolini. Dijete savlađuje one vrste ponašanja koja su mu neophodna za preživljavanje i samoizgrađivanje. Težnja je ka nezavisnosti i samostalnosti. Ono što je najvažnije je doživljavanje i sticanje ranih iskustava. Potrebna je sredina koja ga prihvata, u kojoj oseća da ga razumiju, koja mu pruža toplinu, ljubav i nudi podsticaje za razvoj.

Vaspitavanje nije podučavanje, nego podrška fizičkom i psihičkom razvoju. Čulima dijete nesvjesno upija signale iz okoline – bez ograničenja, neumorno i bez posebnog izbora.

Od 3. do 6. godine, svjesni upijajući um obilježava pojavu svijesti, volje, ovladavanje jezikom, javljanje vještina. Dijete pokazuje svjesnu “glad za znanjem i sticanjem složenijih vještina”.

  • Dijete čini napore da se prilagodi okolini u kojoj odrasta
  • Usavršavanje govora
  • Razvijanje mentalne strukture za pisanje i računanje
  • Napreduje u razvijanju stvaralačke sposobnosti

To je postupan i lagani proces. Mentalni razvoj se shvata kao produžetak biološkog razvoja i njime upravljaju isti zakoni razvoja; sredina obezbeđuje “hranu” za razvoj mentalnih struktura.

  • Razvoj čula
  • Snažna unutrašnja motivacija za učenje
  • Potreba za aktivnošću
  • Upoznavanje sopstvenih snaga
  • Razvoj koncentracije

Periodi posebne osjetljivosti

Holandski naučnik De Vries otkrio je razdoblja posebne osjetljivosti na određene vrste podsticaja; ovo saznanje Marija Montessori je primenila u vaspitanju djeteta. Određeno je genetski, i to je unutrašnji proces, u kojima nagoni podstiču dijete na određenu aktivnost. Nalazimo te periode u ranim stadijumima razvoja; ograničavaju se na razvijanje određenih sposobnosti; dopuštaju Montessori vaspitaču da primjeti unutrašnja događanja u djetetu.

Prisutan je u određenom vremenskom periodu; ako dijete tada bude spriječavano, zauvijek će gubiti mogućnost da ostvari optimalan razvoj neke od sposobnosti. Dijete uči lako, radosno, sa voljom i oduševljenjem. Unutrašnja osjetljivost je ta koja vodi dijete IZBORU u raznolikoj sredini – onoga što mu je nužno za razvoj, tako što ga čini osjetljivim za neke stvari, a indiferentnim za druge.

Osobine perioda posebne osjetljivosti:

  • Univerzalnost
  • Preklapanje:
    • Prisutne su u razvoju svakog djeteta
    • Vremenski se preklapaju, ali nikad istovremeno ne dostižu najvišu tačku
  • Vremenska ograničenost
  • Uočljivost:
    • Imaju svoje vrijeme i kada prođu, djetetu je teže da uči na tom području
    • Uočljivo je da dete uči sa lakoćom, bez umora i sa radošću
  • Osjetljivost za govor: – najranije se javlja i traje duže od ostalih
    • Bez svjesnog podučavanja s polja, uči govor svoje okoline
    • Sa četiri mjeseca beba izgovara univerzalni repertoar glasova za sve kulture. Sa šest mjeseci određene glasove svoje kulture. Od godinu dana prvu smislenu riječ. Od dvije i po do tri godine izražava sopstvene misli. Od tri do tri i po godine, govor pomaže organizaciji svijesti. Sa četiri, dijete počinje pisati. Sa pet počinje čitati. Od sedme do devete osetljivost za gramatičke strukture.
  • Osjetljivost za red: javlja se u prvoj i drugoj godini

    Prirodni zakon omogućuje djetetu da izgradi svoj unutrašnji red. Dijete uči da svaka stvar u spoljnjem svijetu ima razlog svog postojanja i svoje mjesto u prostoru. Dijete preko svojih čula prima slike iz spoljnog sveta, svrstava ih i uređuje

    Osjetljivost za red podrazumjeva:

    • Njegovanu okolinu
    • Harmonične odnose
    • Dobre navike
    • Pravila koje djeca mogu razumijeti
    • Dosljednost koja pruža sigurnost
    • Okolina gdje ona može de se kreće ”zatvorenih očiju“
    • Razumijevanje odnosa među stvarima
    • Razumijevanje odnosa u društvenoj sredini
    • Red među stvarima
    • To je prva orijentacija u prostoru
  • Osjetljivost za spretnost u kretanju – potreba za kretanjem

    Dijete usavršava sposobnost hodanja “hodajući” - počinje hodati zbog neodoljivog unutrašnjeg snažnog impulsa. Dijete hoda da bi razvilo svoje funkcije; ono nema cilj, privlače ga stvari koje ga okružuju. Kretanje je povezano sa razvojem inteligencije. Da bi dijete prikupilo važne elemente za njegove prve mentalne konstrukcije, ono se mora kretati i rukama obavljati aktivnost sa predmetima u osmišljenoj okolini.

  • Osjetljivost za uočavanje malih djelova cjeline:

    U drugoj godini dijete privlače mali predmeti; uzima predmet, podiže ga, razgleda, to je njegovo nastojanje da razume i shvati svet; dijete se koncentriše na detalje neke cjeline.

  • Osjetljivost za razvoj čula: potreba za saznavanjem

    Dijete je posmatrač koji aktivno snima slike u svojoj okolini preko čula. Dijete je aktivno biće u kome djeluju čula, upija slike i osjeća neodoljivu privlačnost prema svjetlu, živim bojama i zvucima. Djetetu je potrebno omogućiti okolinu u kojoj će uvježbati i usavršavati čulne sposobnosti.

    Odrasli moraju posmatrati i slijediti potrebe djeteta:- u okolinu male djece i u njihov dnevni raspored unositi što manje promjena, primjenjivati ispravan govor i ponašanje, i dopustiti slobodu kretanja i omogućiti sticanje iskustva, odnosno, učiniti sve kako bi dijete u potpunosti iskoristilo razdoblje posebne osjetljivosti.

Aktivnost djeteta

Kretanje se ne shvata kao gimnastika, nego kao filozofija kretanja. Sva djeca žele da uče. Dijete je aktivno biće – ono uči preko svojih čula. Dijete mora stvari da vidi ne samo očima nego i rukama, da ih omiriše, opipa iproba. Obrazovanje čula je temelj Montessori pedagogije na kome zasniva fizički i psihički razvoj djeteta. Obrazovanje čula se zasniva na pravilnom izvođenju pokreta fine i krupne motorike u toku vježbi. Kretanje je elementarna potreba djeteta koja se mora zadovoljiti u toku izvođenja Programa. U Montesori vrtiću djeca se slobodno kreću, dijete bira svoje radno mjesto i ono čime će se baviti, dijete kreće kada odnosi i donosi materijal, i kada uvežbava pokrete.

Razvoj samostalnosti djeteta - nezavisnosti

“POMOZI MI DA URADIM SAM!” - Princip nezavisnosti se po Mariji Montessori ogleda u prirodnoj težnji djeteta da bude što samostalnije u toku svog razvoja; „samostalnost mu je potrebna da bi moglo pratiti svoje unutrašnje podsticaje za aktvivnosti koje će mu biti od koristi.“ Osjećanje samostalnosti je direktno povezano sa uspehom u porodici, vrtiću, školi i životu. Montessori vaspitač podržava razvoj samostalnosti iz svoje sekundarne uloge: odbacuje suviše posjednički ili zaštitnički stav prema djetetu i čeka da mu se dijete samo obrati kada za to ima potrebu, a ne postavlja pravila autoritativno. Vaspitač u svom stavu nije pretjerano popustljiv.

Stranica promijenjena: 28. decembra 2013.

Nikšić

Kancelarija: +382 (0)40 213 710

Mobilni: +382 (0)69 189 492

Mail: info@montessori-zvono.me

Adresa: Vuka Karadžića bb, Nikšić 81400

 

Licencirani od strane Ministarstva Prosvjete

Naši partneri:

Skupština Opštine Nikšić
Montesori društvo Srbije Filozofski fakultet Nikšić

PPU "Montessori Zvono" © 2017.

Programiranje i dizajn:Reetpetite x